Vjera #22

Nekako sam zadnjih mjeseci dosta razapeti između dviju vjera. Između islamske i kršćanske vjere. Mada sam nekako još uvijek sam vjeran kršćanskoj vjeri, ipak i dalje pokušavam da sve više učim o islamskoj vjeri i da nekako pokušam da prakticiram neke islamske običaje. A i sve više učiti o islamskoj vjeri. Tako da sam u nekoj dilemi i dvojbi kako se odlučiti po kojoj vjeri slaviti Boga. Cijeli sam život vezan uz kršćansku vjeru, u kojoj sam odgojen, a opet osjećam neki poziv u Islamsku vjeru. Da se okrenem Islamskoj vjeri. Jer kako sam shvatio i naučio iz ovog proučavanje Islamske vjere, da ona nije tako nasilna vjera kako nam u medijima i ostalim mjestima pokušavaju predočiti.

Ali ipak nekako se pokušavam natjerati da sve više molim islamski namaz. Ali nikako da se natjeram da ih molim. Nekoliko dana ih molim, ali nakon nekoliko dana ih prestanem moliti. Jer nekako se uvijek izvučem na vrijeme, da mi previše vremena oduzmu te molitve. Ali ipak nekako osjećam da ipak imaju nekog utjecaja na moju vjeru, kao da mi pomaže da jačam svoju vjeru i da ima nekog smisla u svemu tome. Jedino što nisam odustao od molitve krunice i nekih katoličkih molitvi, koje isto imaju neki utjecaj na mene. Kao da me te molitve smiruju i rade nekako mirnijim. Kao da prema svemu imam neki mirniji odnos. I nekako me tjera da gledam na svijet mirnije i drugačije. I sve više mi nešto govori da ima smisla moliti tu krunicu, a i te neke katoličke molitve, a i islamski namaz.

Nekako kroz ovo proučavanje Islama, a i molitve, primjećujem da vjera ima smisla u životu, da ti može pomoći sve oko sebe primjećuješ drugačijim očima. Na bolji i pozitivniji način. Što mi je nekako sve veći poticaj da osnažim svoju vjeru i više se okrenem vjeri. Jer nekako me potiče da bude bolji i da smirenije gledam na život. Da pokušam prolaziti kroz život kao vjernik. Kao da mi je lakše tada. Stoga se zbog toga nekako nastojim sve više okrenuti vjeri i biti što bolji vjernik i osoba.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Rižoto sa špinatom i šparogama

Ne znam što bih mislio o već gotovoj pripremljenoj hrani za pauze i slične prigode koja se može nabaviti u nekim trgovačkim centrima. Pišem u nekim trgovačkim centrima, jer ne idem baš u sve centre kupovati. Već sam ograničeni na samo jedan trgovački centar u kojima si nabavljam namirnice za kući. Pa ne znam kakvo je stanje po pitanju već gotovoj pripremljenoj hrani za obroke u ostalim trgovačkim centrima. Ne ću ih imenovati, jer nisu platili mi propagandnu poruku. A i ne želim o njima pisati, već o hrani.

Ponekad si znam u nekom trgovačkom centru kupiti već pripremljeni obrok koji su skuhali ili kako već pripremili tu hranu. Tek toliko si kupim koliko mislim pojesti si kao ručak kod kuće. Mada ne znam koliko je to pametno raditi. Ali nastojim da ne kupujem puno i što rjeđe. Posebno nakon srčanog infarkta. Već si sam pripremati jelo za ručak i ostale obroke od kupljenih namirnica, bilo na tržnici bilo u nekoj trgovini. I pritom paziti da budu od provjerenog proizvođača. Jer tako se barem nadam da je proizvod sigurniji nego li kod nepoznatih proizvođača. Mada i ti poznati proizvođači nisu sto posto sigurni.

Kako sam u potrazi za nekim novim jelima, danas sam naišao na jedno jelo koje se zove „rižoto sa špinatom i šparogama”. A i kako nemam baš prilike da jedem šparoge, odvažih se i kupio si već pripremljenog tog rižota. Da ga probam, posebno šparoge. Jer nikako se ne mogu sjetiti da li sam ih kada jeo i kada sami ih jeo uopće zadnji puta. I moram priznati da sam ostao dosta iznenađen tim jelom. Ne pretjerano pozitivno, ali prosječno iznenađeni. Jedino što mi se je svidjelo kod tog jela jest što nije bilo suho, već dosta mokro, baš po mom ukusu. Jer ne volim jesti suhu rižu. A riža i špinat su tom jelu dali neki solidan okus, dok šparoga mi je nekako bila previše vodenasta.

Ne bih baš dao ni prosječnu ocjenu jelu, ali svidjela mi se je kombinacija okusa riže i špinata. Možda bih malo pojačao količinu špinata u riži. Dok sa šprogama bih malo bolje pripazio. Da ne budu toliko vodenaste. I drugi okus kod šparoga nisam osjetio. Kako baš nemam iskustva sa šparogama, ovo je samo moj prvi skromni dojam. Da sam ih jeo u nekim drugim jelima i više, možda bih ih mogao bolje ocijeniti. Ali pošto je ovo bio moj prvi susret sa šparogama moj prvi dojam je ispao ovakav kakav je ispao. Ne baš sa oduševljenjem. Ali to ne znači da mi se u nekom drugom jelu ne bi svidjele te šparoge. Što ću još vidjeti sa vremenom, kada probam i ostala jela sa šparogama.

Priznajem nemam baš puno iskustva u davanju ocjena nekim jelima. I morati ću si dati još truda da naučim bolje ocjenjivati jela. A i da malo proučim kako drugi ocjenjuju jela, pa pokušati kroz njihovo iskustvo nešto i ja naučiti i primijeniti u svojem slučaju. Ali što god da je na kraju ispalo, ipak ne ću odustati od daljnjih ocjenjivanja jela. I volio bih se bolje okušati po ovom pitanju.

A niti ne ću odustati od šparoga. I dalje ću tražiti načina da ih nekako više konzumiram. Bilo da ih sam pripremam, bilo da ih konzumiram u nekom drugom već pripremljenom jelu. Jer dosta sam čitao i slušao o šparogama. I volio bih ih više uvrstiti u svoju prehranu. Ne toliko zbog njihove popularnosti, već zbog zdravlja. Samo ako mi još i financije dopuste da si ih nabavim, bilo bi još ljepše.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #28

Ovih dana sam se ponovo čuo sa jednom bivšom ljubavi. Javila mi se nakon nekih godinu dana valjda sa željom da obnovimo neku svoju ljubavnu vezu. I pristao sam, sa nadom da će ovaj puta biti nešto bolje nego li prijašnja veza i poznanstvo. Ali na kraju je ispalo sasvim drugačije i ponovno je propala. Sve je nekako dobro počelo. Dok nije počela tražiti da joj posuđujem neke novce za obnovu računa na mobitelu, a i za cigarete. Ajde pristao sam, možda je u krizi. Ali kako sam polako počeo da je potičem na veću bliskost, postajala je sve zatvorenija. A i sve više tražiti novce. Da bina kraju nakon nekoliko dana ponestalo mi novaca, najednom je prekinula vezu i željela je da budemo samo prijatelji. Nakon čega sam ostao dosta iznenađeni. Jer ponovno se pokazalo da se sa njom ništa nije promijenilo.

Moram priznati da mi je cijelo vrijeme nešto govorilo da se sa njom ništa nije promijenilo, da je i dalje valjda očekivala da me koristi kao neki bankomat kojeg može koristiti kako želi. Ali kako su novci polako nestali i ona je prekinula vezu. I smanjili smo razgovore. Ali se još ponekad čujemo kratko. Moram priznati da sam se ponadao i razveselio da bi ovaj puta moglo biti nešto više i belje. Ali na žalost nije. Što me je ražalostilo. Jer volio bih da se konačno sredim po tom pitanju ljubavi. Bio bi već red da se sredim konačno napokon. Mada više nisam u cvijetu mladosti, ali se ipak još uvijek se nadam nečem lijepom.

I ponovno se je pokazalo koliko slabe sreće imam sa nekim ženama. I da se mnoge od mojih bivših prijateljica nije promijenilo, da sve nekako gledaju kroz novce, a druge im stvari nisu zanimljive. Da se sve ne vrti oko novca. Tako da sam na kraju zaključio da mi je ipak bolje biti sam i živjeti usamljeno. Da mi je to nekako lakše i ljepše, manje stresa.

Ovaj tekst pišem još pod nekim čudnim dojmom, žalosti i jada. I možda je zato nekako zbrkani. Ali morao sam pokušati izbaciti to iz sebe i podijeliti negdje, jer ne mogu to držati u sebi. Jer baš nemam nekoga sa kime bih mogao podijeliti nešto takvo. Stoga vas molim da mi ne zamjerite.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Uvodnik #33

Sve više počinjem da recikliram neke tekstove sa jednog od prijašnjeg bloga kojeg sam pokušavao pisati. Ali sam s vremenom ga prekinuo pisati iz razloga kojeg se više ne mogu sjetiti. Ali nekako me se čine da bih ih želio ovdje podijeliti sa vama. Sa nadom da će biti dovoljno dobri da će te ih pročitati. A odvažih se na ovaj potez jer ponekad mi ponestaje inspiracije za pisanjem ovih tekstova za ovaj blog. Kao da sam u nekoj krizi. Iz koje ne znam kako se izvući. Ali se nadam da ću uspjeti pronaći neki izlaz iz ove situacije.

Moja crowdfunding kampanja ne ide nikuda i ne napreduje. I nije prikupila do sada nikakva sredstva. Jer slabo se trudim oko marketinga i inih stvari koje su vezane uz te kampanje. Stoga ako se ne potrudim oko marketinga ili sličnog sumnjam da ću uspjeti u svemu tome. Tako da je sve to zapelo i ne znam kako da pokrenem i popravim stvar. Jer nemam iskustva u tome, a i novaca da platim nekome za te kampanje. A i ne znam kome da se obratim za pomoć. Što mi je žao, jer volio bih nešto pokušati. Ali ovim načinom ne ću ništa postići oko ovih kampanja.

Prošlo je već tri mjeseca kako se ne brijem i puštam bradu. Koja je već lijepo narasla. Ali sada sam se počeo suočavati sa time kako je dalje održavati i brinuti se o njoj. Jer i o bradi se treba brinuti. Tako da sam u nekoj potrazi za nekim brijačem ili frizerom koji će znati kako se treba brinuti o bradi. Da bradu kod njega pokušam nekako održavati. I nadam se da ću uspjeti pronaći neko frizera koji će to znati.

Zadnjih dana, tjedana i mjeseci se dosta osjećam nekako usamljeno. Nemam se sa kime družiti i pričati. Posebno mi nedostaje žensko društvo, sa kojim bi ostvario jedno lijepo prijateljstvo, a i moguću ljubav. Koliko god mi je užitak ova samoća i usamljenost u kojoj istinski uživam, toliko mi je i teško i pokora. Jer nemam se sa kime popričati o nečemu ili provesti jedno ugodno vrijeme. Tako da se teško osjećam i usamljeno. I sa čime se sve teže nosim. A moram se nositi jer druge mi nema.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Philipa Gregory

Philippa Gregory, ugledna britanska povjesničarka i književnica, autorica najprodavanijih knjiga prema New York Timesu. Njezino zanimanja za intrigantno razdoblje dinastije Tudor urodilo je nizom uspješnica, a prema bestseleru „Druga sestra Boleyn” snimljeni su TV serija za BBC i film. Napisala je niz romana pod zajedničkim imenom „Rat rođaka”, čija je radnja smještena u uzbudljivo i intrigantno vrijeme zavade među engleskim kraljevskim obiteljima York i Lancaster.

Philippa Gregory rođena je u 09. Siječnja 1954. u Nairobiju. Ugledna je povjesničarka i književnica, poznata po romanima iz razdoblja dinastije Tudor i „Rata ruža”. Kada su joj bile dvije godine, seli se sa roditeljima u Bristol u Engleskoj. Završila je novinarski fakultet u Cardiffu, te je kao pripravnica radila u Posthmourth News. Nakon toga završava tečaj engleskog jezika i diplomirala je na Sveučilištu u Sassexu povijest. Također je diplomirala je književnost 18. stoljeća na Sveučilištu u Edinburghu. Radila je na dvije godine na BBC, te predavala na nekoliko sveučilišta. A 1994. postaje članom Sveučilišta Kingston.

Philipa Gregory je objavila seriju romana o „Plantagenetima”, vladajućim kućama koje su prethodile „Tudorima” i „Ratovima ruža”. Svoju prvu knjigu „Bijela kraljica” objavila je 2009. godine, nakon koje su slijedile uspješnice iz razdoblja o „Tudorima” i „Ratovima ruža”. Prema knjizi „Druga sestra Boleyn” snimljen je fili i serija. Napisala je i mnoga druga djela, koja su postigle mnoge uspjehe.

Prije mnogo godina sam u gradskoj knjižnici slučajno naišao na prve knjige i romane od Philipe Gregory. Te se odvažio da uzmem jednu od tih knjiga ne očekujući da će me impresionirati. Ali na kraju me je ipak toliko impresionirala, da sam odlučio da pročitam i preostale romane i knjige na koje sam naišao od te autorice u knjižnici. I to su baš bili romani o razdoblju „Tudor” i „Ratovima ruža”. I u kojima opisuje o događajima koji su se odvijale na Engleskom dvoru i borbi za vlast između dviju obitelji. Romani su puni napetosti, spletki i intriga. Svakom novom pročitanom stranicom i poglavljem roman vas vuče da ga pročitate do kraja. Predivnim vođenjem radnje autorica nas vodi kroz ta razdoblja. Romani su pisani prema istinitim događajima. I baš to što su pisani prema istinitim događajima, što su povijesni romani, me je privuklo čitanju tih njezinih romana.

Kako sam zaljubljenik povijesnih romana, nije mi bilo žao što sam pročitao većinu romana Philipe Gregory. Sama lakoća pisanja romana i vođenja kroz radnju i povijest Engleske kroz 14. i 15. stoljeće, tjera vas da pročitate romane od korica do korica. Da saznate kako će završiti glavni junaci, kojim će putem krenuti Engleska i kraljevski dvor. Te ispisati povijest tih godina, kako Engleske, tako i Europe. I baš zbog toga vrijedi pročitati romane, da se pokuša shvatiti Europe tih stoljeća. Jer su baš ti događaji u Engleskoj i na dvoru utjecali i na politiku i povijest Europe.

Izvor podataka o autorici i romanima sam našao na službenoj stranici autorice i Wikipedije.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kulinarstvo #31

Moje bavljenje kulinarstvom došao je u neki kaos. Dijelom zbog financijskih razloga, dijelom zbog lijenost, dijelom i zbog toga što sam postao ovisan o bureku i trokut pici i sličnim jelom. Tako da nekako sve rjeđe kuham i bavim se kuhanjem. Što mi je žao, jer lijepo se je baviti kuhanjem i pripremi hrane. Nekako od kada sam preživio drugi srčani infarkt i moždani udar nekako teže obavljam neke dužnosti i obaveze. Jer ostale su neke posljedice na tijelu nakon tih bolesti, koje mi otežavaju da se bavim kuhanjem i kulinarstvom. Ali ipak se trudim i pokušavam csa tim posljedicama se nekako nositi i baviti se nekim poslovima. Samo da ne propadnem.

Ovih dana sam si nakon dužeg vremena skuhao kiselo zelje sa grahom i slanutkom. I moram priznati da nakon dugo vremena kako nisam jeo to varivo od kiselog zelja da mi prija to jelo. I uživam u konzumiranju tog variva. Jer ga dugo nisam jeo. A pripremio sam to varivo na uobičajeni način. Stavio sam u neki veći lonac kiselo zelje, grah i slanutak. I pustio sam da se to lagano kuha. Te sam to kuhanje završio sa zaprškom. I to varivo držim u frižideru, na hladnom, i kako duže stoji to varivo mi nekako postaje bolje i ukusnije. I vadim toliko iz tog lonca koliko mislim pojesti za taj dan tog zelja. Koje me stvarno zasiti.

Također, ovih dana sam si nakon dužeg vremena skuhao i grah sa kobasicom. Kojeg već dugo nisam skuhao i jeo. Neki dan sam dobio nešto kobasica, pa sam se odvažio da si skuham taj grah sa kobasicom. I moram priznati da je i to varivo mi je prijalo, nakon dužeg vremena. Nekako sam oduvijek volio ovo varivo, grah sa kobasicom. Posebno ako je skuhano sa domaćom kobasicom. Tako da sam i u tom varivu uživao nekoliko dana. Na žalost, još nisam uspio riješiti da kuham variva u manjim količinama. Ali ne žalim se u tome, jer ipak moram biti sretan što imam što jesti. Jer mnogi nemaju ni to što ja imam.

Ipak i dalje nekako baziram ručak na nekom povrću i varivima, koja smatram da su nekako dosta zdrava. Ali nisam u potpunosti izbacio iz prehrane meso. I dalje si ga nabavljam i jedem. Jer ako meso ne jedem, onda se loše osjećam i ugrožavam svoje zdravlje. Ma koliko god da je meso zdravo ili loše, treba ga jesti u umjerenim količinama. Kao i povrće i voće. Tako da i dalje nastojim balansirati u toj prehrani.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Kolekcionartvo #12

Moje kolekcionarstvo je u nekoj stagnaciji i smanjenju. Ponajviše zbog financijskih razloga. Jer ipak je to skup hobi i treba dosta novaca za financiranje kupovine tih silnih predmeta za kolekciju. Tako i ja zbog financijskih razloga moram smanjiti bavljenje sakupljanje tih nekih predmeta. Te čekati neka bolja vremena, dok se financijska situacija ne popravi.

Moram priznati da uživam u sakupljanju tih nekih predmeta, poput vjerskih kipića, knjiga i časopisa. I promatrati kako ta moja kolekcija polako raste i napreduje. I već sam polako počeo stvarati jednu lijepu kolekciju, koja će polako rasti s vremenom nadam se. A i tako stvoriti jednu lijepu povijest na jednom mjestu, a i znanje u knjigama i časopisima. Jer kako kolekcija raste tako i uz to polako se stvara jedna lijepa povijest i znanje. A da ne pričam i da se tako čuva naša i svjetska povijest, iz koje možemo puno toga naučiti. Zapravo privatno pomalo stvaram jednu kolekciju znanja i tako ga pokušavam očuvati od zaborava.

Jedino mi je žao što nemam nasljednika koji bi nastavio stvaranje te kolekcije. Jer nemam obitelj i djecu u koju bih pokušao usaditi tu ljubav prema kolekcionarstvu i sakupljanju. Jer šteta bi bilo da to propadne i stane. Ali ipak ne gubim nadu, možda ipak nekoga nađem tko će nastaviti tu moju aktivnost. Koja može čovjeka ispuniti i stvoriti jedno lijepo zadovoljstvo kada se kolekcija stvori.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Jaja sa paprikom ili šampinjonima

Prošli tjedan sjetio sam se da dok su moji roditelji bili još živi znali si pripremati jaja sa šampinjonima. A ponekad i sa paprikom. Te sam se prošli vikend odvažio da si nakon puno godina pripremim jaja sa paprikom, pošto već dugo nisam jeo nešto takvo. A prije nekih dva tjedna sam si napravio i jaja sa šampinjonima. I pošto ih dugo nisam pripremao, zapravo sam te šampinjone sa jajima, a i sa paprikom, uspio si napraviti jedno ukusno jelo za ručak u subotu prošli tjedan.

Nekada, dok su još moji roditelji bili živi, znali smo si za neki obrok napraviti šampinjone sa jajima. A ponekad i sa paprikom. I toga sam se sjetio nedavno, kada sam razmišljao o tome što da si skuham za ručak. Na žalost, više se ne sjećam koliko smo tih namirnica tada pripremali za sve nas. Ali ja sam si pokušao ta jela prilagoditi za jednu osobu. Pošto si moram planirati tako ručak, da si pripremim neko jelo toliko koliko mislim si pojesti za taj obrok. Neka jela uspijevam tako pripremiti, dok druga jela na žalost ne mogu, pri tome mislim na variva.

Tako sam si prošle subote uspio nabaviti jednu papriku baburu. Pošto sam imao još dva jaja u frižideru, odvažio sam se da si ju pripremim za ručak sa dva jaja. Papriku sam očistio i narezao na kockice ili što li su već ispale, te sam ih malo ispekao na tavi sa malo ulja dok ne omekšaju. U međuvremenu sam u jaja umutio malo vegete. Tek toliko da njome pokušam da začinim malo to jelo. I moram priznati da mi je to jelo uspjelo za prvi puta. I paprika je dala jelu neki poseban tek, onako kako paprika zna dati sa svojim okusom. A upotrijebio sam za ovo jelo jednu veću žutu papriku baburu i dva jaja, te malo vegete. Naravno, to je bilo dovoljno za jedan obrok za jednu osobu. Ako želite pripremiti nešto takvo, u nekoj većoj mjeri, morati će te malo prilagoditi količinu. Začine koristite po želji, ali ne pretjerujte.

A kada sam si pripremao jaja sa šampinjonima, u jednoj trgovini sam si nabavio najmanje pakiranje tih šampinjona. Kako ima već iskustva od prije nekih tri mjeseca, ovaj puta sam to pakiranje podijelio na dva djela. Naime, prije nešto više od tri mjeseca, mislim da je bilo za Uskrs ove godine, isto sam si kupio to najmanje pakiranje. I kako prije nisam imao baš iskustva u količini pripreme tih šampinjona sa jajima, iskoristio sam cijelo pakiranje. I na kraju je ispalo da previše mi za jedan obrok. I to sam jedva na kraju pojeo. Ali ispalo je odlično. Kako šampinjoni ne mogu dugo stajati u frižideru, dobro ih je odmah ili što prije iskoristiti. Jednom, prije mnogo godina, dok su moji roditelji bili još živi, majka je nabavila jedno pakiranje tih šampinjona. I kako ih nismo odmah iskoristili, nakon nekog vremena su propali. Unatoč što su bili u frižideru i u originalnom pakiranju. Stoga ih je dobro odmah i što prije iskoristiti. Posebno prije isteka roka trajanja.

Dok sam u ovom dugom slučaju isto kupio si jedno to najmanje pakiranje šampinjona. I stavio sam pola tog pakiranja na tavu sa nešto ulja da se ispeku dok ne omekšaju i po smeđe. I u međuvremenu dok sam čekao da se taki ispeku, umutio sam dva jaja sa malo vegete. I kada su se šampinjoni ispekli dovoljno koliko sam želio, dodao sam ta dva jaja, te ih ispekao do kraja sa šampinjonima. Dok jaja nisu bila tvrdo pečena. I ovaj puta mi je to jelo ispalo puno bolje. I u manjoj količini. Idući dan sam ponovio isti način pečenja tih jaja i šampinjona. Te sam se na kraju taj vikend dosta nauživao tih jaja i šampinjona na neko vrijeme. I uživao sam u tom jelu. Naravno i ovdje količinu i začine morate si prilagoditi svojoj potrebi. Jer ne znam za koliko ljudi će te pripremiti to jelo.

I tako sam uživao tih dana u jajima i paprici i šampinjonima. I ponovo neko vrijeme ne ću jesti jaja, jer sam ih se zasitio. A i nije baš dobro puno jesti jaja, da ne biste imali problema sa zdravljem nakon toga.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Vjera #21

Mada moja vjera u Nebeskog Oca i sina njegova jedinog Isusa Krista polako raste i napreduje, nadam se u dobrom i boljem smjeru. Ipak, moja vjera u ljude sve više slabi i nestaje. Zadnjih godina sam se dosta razočarao u ljude i vjeru u ljude. Jer sam primijetio da nismo baš uspjeli uspostaviti neki kontakt i da smo razočarali jedne druge. Jer i ja sam pomalo kriv za to. I žao mi je zbog toga. Teško mi je pisati o tome i kriviti nekoga što sam izgubio vjeru u ljude, jer u meni je takvo razočarenje da ću teško povratiti vjeru u ljude ponovo.

Povjerenje se teško stvara, ali brzo se gubi. Vjera se teško stvara, ali lako se gubi na mali znak. I povratak vjere se teško vraća. Jer jednom kada se naruši, teško je ponovno vjerovati nekome nekako. Tako da trebamo vjeru čuvati kao zlato i ne igrati se povjerenjem. Vjera je jedno od najvećih bogatstva koje čovjek može da ima. Bilo da vjeruje u Boga ili u bližnjeg svoga. Vjera je bogatstvo koje se ne gubi i ne poigrava.

U prošlosti sam vjerovao nekim ljudima i nakon vremena sam se opeko što sam vjerovao tim nekim ljudima. I to sam skupo platio i još uvijek skupo plaćam. A i ja sam se poigrao sa njihovim povjerenjem, te sada ispaštam još uvijek. Jer nikad nisam naučio da vjerujem ljudima i da oni vjeruju u mene. Te sam se zbog toga povukao iz i od javnosti, jer više nisam želio i mogao se nositi sa svim tim silnim razočarenjima. Stoga sada uživam pomalo u samoći, koja me jedino nije iznevjerila. I nikad ne će. Mada je samoća teška, ali barem imam neki svoj mir.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Svjedočanstvo #27

Pored sve ljubavi koje osjećam uz molitvu, i koliko ljudi poznajem, ipak se osjećam usamljeno. Nemam neku voljenu osobu, djevojku sa kojom bih ostvario neku ljubavnu vezu. Tako da sve ove dane proživljavam usamljeno i sam. I nekako sve teže se nosim sa time. Jer teško je pored svega toga biti sam bez voljene osobe. Sa kojom bih podijelio svoj život i pokušao toj djevojci biti podrška. Znam da ljubavna veza donosi i svoje obaveze i brige , ali i veselje i radost ljubavi. A i slično je i sa samačkim životom. Koliko je samački život lijep zbog slobode koju imaš, toliko je i težak, jer nemaš se sa kime družit, popričati i podijeliti ljubav. Tako da kako god obrneš, sve ima svoje dobre i loše strane.

Ovih dana smo proslavili blagdan Božića. Makar se deklariram i kao musliman, ali pokušao sam i ja ovih dana skromno proslaviti ovaj blagdan. Jer ipak u meni još uvijek tinja i katolička vjera. Nikako se ne mogu osloboditi te vjere. Ipak sam odgojen u toj vjeri i proveo veći dio života u toj vjeri. Tako da sam ipak popustio pomalo da slavim ovaj blagdan Božića. Meni je teško se odvojiti od tih nekim navika, kada promijeniš vjeru. I počneš se deklarirati kao musliman i promijeniš vjeru. Ali najviše što me boli ovih dana, što sam ove dane proveo usamljeno, bez voljene osobe i obitelji. Jer nisam našao voljenu osobu sa kojom bih podijelio ove dane. A i stvorio obitelj. Tako da mi je bilo teško ovih dana. Jer usamljenost je teška, a niti je obiteljski život lagan. Ali ipak mi je bilo teško. A i zbog toga što nisam mogao sestri u posjetu, zbog zdravstvenih razloga.

Već nekoliko mjeseci molim neke katoličke molitve i krunicu, kao neki znak pobožnosti. Kao neki pokušaj molitve koja mi nedostaje. I moram priznati da sam se polako počeo osjećati nekako mirnije i da nekako se drugačije počeo osjećati. Pa čak i da mi se je i vjera promijenila. Osjećam se kao da se mijenjam na bolje. Što mi je pomalo drago, jer želim da se promijenim na bolje. I nadam se da će mi te molitve pomoći da se promijenim na bolje u svim područjima života. I biti nekako bolji. A vrijeme će pokazati koliko su mi molitve i krunica pomogli.

Kako sve više nekako starim, tako i sve više osjećam promjene vremena vani. A i da mi se sve nekako pogoršava. Kao da više ne napredujem. Tako da sam sve više pomalo žalostan, jer to mi je neki znak da polako starim. Da više ne će biti isto kao prije. Tako da ću morati da se pomirim sa time. A i sve više mi ta neka usamljenost pomaže i prija. Jer previše sam razočaranja doživio u ljudima. Te i zbog toga nekako sve više uživam u nekom miru samoće.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se…

Lijep pozdrav

Nevjerni Toma

0

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑